Naselje Ražanj prislonjeno je na južni rub rogozničke uvale. Ovaj fenomenalni fjord dio je tanke i fluidne litoralne linije od Trogira do Šibenika. Kako Predrag Matvejević piše u svom kultnom Mediteranskom brevijaru: Obalama ne znamo ni početak ni kraj. Teško je ustanoviti kako su međusobno povezane, pronaći prostore na kojima su more i kopno izmireni jedno s drugim i one na kojima nisu i možda nikad neće biti. Uz ovaj prirodni fenomen naselje veže i onaj artificijelni, stvoren ljudskom rukom, prožet arhitekturom postsocijalizma i tranzicijskim kvaziurbanizmom.

Ovo vikendaško naselje pulsira ovisno o godišnjem dobu. Neizmjerna gustoća zbivanja tijekom ljetnog perioda izmjenjuje se s potpunom pustoši i tišinom koju razbijaju valovi u naletu juga u kasnu jesen i zimu. Slika je to koja je desetljećima tako vidljiva na jadranskom priobalju gdje prevladavaju kuće za odmor.

Kuće za odmor često nazivamo i drugim domom. Pri tom riječ drugi ne proizlazi iz pejorativnog značenja, već iz pojma drugačiji, iz drugačijeg poimanja stanovanja. Samim time i pristup projektnom zadatku složeniji je i specifičniji s obzirom na to da u tim građevinama povremeno živimo i potrebe su nam nešto drugačije od uobičajenih pravila urbanog života. Dijagramski pristup projektiranju, od intuitivnog doživljaja mjesta, analize elemenata prostora, konfiguracije terena, graditeljskog nasljeđa, orijentacija i osunčanja, susjedstva, analiza potreba i načina života klijenata kao budućih korisnika, parametri su koje koristi arhitektica Ivana Dabrović u svom radu.